Zemlja vječne ljubavi

08.07.2009., srijeda

Jedna zimska noć...

Toga je dana ona saznala vrlo lošu vijest dok je još sjedila u uredu na poslu. Jedan poziv bio joj je dovoljan da joj sruši cijeli svijet. Nazvala je doktora koji joj je bio i prijatelj da pita kako je njezinom ocu koji leži u bolnici. Nakon dugog natezanja i izbjegavanja odgovora, prijatelj joj je rekao tu najtežu vijest. Nije bilo lijeka za oporavak, samo čekanje... Uslijedio je napad, mučnina i bol. Kolegice su joj pomogle koliko su mogle i odvele je kući.
U stanu ju je dočekala beskrajna tišina i postalo je još gore. Nije mogla te noći ostati sama. Nekako je pod raznim lijekovima uspjela napraviti nekakvu večeru i pozvala njega! V. joj je bio najbolji prijatelj, najveća utjeha u svemu, bio je osoba koju je jedino htjela vidjeti. Voljeli su se. Iako su postojale prepreke njihovoj vezi, ništa ih nije moglo spriječiti. Čuvši njen uplakani glas, istog je trena sjeo u auto i dojurio iz drugog grada k njoj! Cijelu ju je večer držao u naručju, grlio i razgovarao s njom... S njim se osjećala sigurno i voljeno. I svaki put kad bi ga zazvala, on je stigao... Tako je i te večeri isplakala rijeke suza, ali je znala da nije sama. On ju je držao i kada se umorila, zaspala mu je na rukama. On ju je samo promatrao kako spava, mazeći ju po kosi i licu, dajući joj svu svoju ljubav... Nije ju htio buditi. Poljubio ju je i nastavio budan čuvati te noći... Kada se probudila, nakon dva sata, prvo što je ugledala bilo je njegovo nježno i blago nasmijano lice. Izgledao je kao anđeo koji je cijelo vrijeme bdio nad njom.
- Zašto me nisi probudio ranije? -upitala ga je.
- Tako si lijepo spavala, nisam te htio buditi. Izgledala si tako mirna i spokojna... Ja sam ostao budan da te gledam i da te čuvam, da osjetiš da sam tu...- rekao joj je tiho.
- Nikad nisam doživjela nešto tako nježno, tako posebno. Pravi si anđeo, znaš! Ali ipak, ujutro rano ustaješ, moraš na posao, a ti si ipak odlučio bdijeti nadamnom - rekla mu je tako jako iznenađena, a on ju je razbudio dugim i nježnim poljupcem.
Zatim su se preselili u spavaću sobu i dok je vani puhala jaka i hladna bura, zagrljeni su zaspali. Za njih je ostatak svijeta slobodno mogao prestati postojati...
- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.07.2009., subota

Today is a gift...

Sinoć sam malo ugnjavila moje drage frendove R. i I. s mojim ljubavnim mukama, a kako poznaju dobro mog ''mučitelja'', bilo je vrlo ugodno i rasterećujuće s njima o tome razglabati. Baš sam se dobro ispuhala, a oni su me slušali s raumijevanjem dajući mi pokoji savijet. Jutros sam se probudila konačno sretna, bez ikakvih loših misli i osjećaja u sebi. Samo puna ljubavi i dobre energije. Baš imam divne frendove i baš im hvala što su tu u dobru i i malo manje dobru. Ah, kako je divno ponovno disati, makar još sve nije riješeno, ali optimizam je bitan! Ništa nije neriješivo i nemam se zašto bojati. Iz dana u dan sve bolje ću se osjećati. Želim živjeti punim plućima, sada i ovdje. Ne u prošlosti, ne u budućnosti... I evo, baš sam se sjetila jedne predivne rečenice koju mi je rekao frend nedavno: ''YESTERDAY IS A HISTORY, TOMORROW IS A MISTERY... TODAY IS A GIFT!'' (Hvala Neno)!
- 12:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.07.2009., petak

Wish you were here

''... I wish I had your pair of wings, just like last night in my dreams. I was lost in Paradise, I wish I never opened my eyes... Sometimes I wish I were an angel, sometimes I wish I were you...'' (An Angel)

Danas je jedan od onih težih dana. To su oni dani kada mi moj mali zaspali Anđeo hoda mislima više nego obično; to su dani kada zaplačem, kada me zaboli opet i opet iznova, jer mi tako jako fali... Samo njegov osmjeh koji mi je uljepšavao život i njegove vječno nasmijane oči, samo da mi ja na tren opet vidjeti ga, dodirnuti ga... Ostavio je za sobom ljubav i naučio me što znači voljeti. Moj mali Anđeo ušao je u moj život da ga osvjetli, da me uzme za ruku i povede... No, nije me mogao povesti sa sobom tamo gdje je sada, samo mi pokazati svu čaroliju ljubavi i obećanje da će se vratiti po mene kad bude bilo vrijeme. Njemu dugujem sve ovo lijepo što je od mene stvorio, njemu dugujem sve čemu me naučio... I znam da trebam biti sretna, što i jesam. No, ljusko je srce tek ljudsko, i stoga su mu potrebne katkad suze, da bi se ponovno nasmijao. Uspomene su prekrasne, a istovremeno i bolne. Najviše od svega obožavam osjetiti kada me dotakne ili kada me u snu povede za ruku i izgubimo se tamo na najljepšem mjestu... :) Hvala ti ,Anđele!
- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jedna noć...

Evo još jedne noći. Idem spavati. Ne znam šta me sutra čeka, nadam se bolji dan nego danas. Iako možda se ne bi trebala boriti za tebe, jer čini se da nema razloga, ipak mi nedostaješ i ipak se želim pronaći s tobom, nakon svega. Samo kad bi i ti to mogao i želio. Ali kako god bilo, samo želim da se završi ova noćna mora, da mogu krenuti dalje sa životom, bio on s tobom ili ne. Tako često pišem postove, samo zato jer se onda osjećam puno lakše. A onda, u jednom trenu shvatim da ne znam više šta bi napisala, jer sam ti to sve već rekla. Sada bi samo plakala, dok se ne bi umorila i zaspala... No, ti možeš spriječiti moje suze, kada bi bio opet tu, zagrlila bi te i s blaženim osmjehom zaspala ti na rukama...
Očito da toga više nema. Ali kako sam preživjela puno veće i teže stvari, preživjet ću i ovo ako odlučiš da više nećeš ostati tu. Preživjet ću. Znam. I bit ću sretna jer je moje srce uvijek ispunjeno ljubavlju.
Glave uzdignute prema nebu i gledajući veliki mjesec u ovo gluho doba noći, osjećam povjetarac kako me mazi. I znam, sve će sutra opet biti dobro! :)))
- 02:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.07.2009., četvrtak

Ne znam... ali naći ću odgovor

Bijah na poslu i taman pred kraj radnog vremena posere me golub! No, krassno, dobro da krave ne lete :))). A kolegica me podsjetila da je to sreća. Ok, stvarno bi mi sad sreća dobro došla.
Mislila sam da ovi dani krize s njim neće biti baš tako bolni, da ću to moći laganije podnijeti, ali tek je drugi dan da se uopće ne čujemo, i ja sam tužna. Stvarno se želim boriti da uspijemo riješiti naše neslaganje i sve probleme, no u njemu ne vidim istu borbu. Ne znam šta će biti za tri tjedna kada se ponovno budemo vidjeli, ali samo se nadam da čemo riješiti stvar, s ovim ili onim ishodom. Kakav god on bio, koliko god mi bili različiti i koliko god nemali nikakvu komunikaciju, ni uvažavanje, fali mi... Možda je to radi navike da se svaki dan vidimo, možda smo se toliko uljuljuškali u vezu u navici, da nam je promjena bilo kakva, pa i onda bila dobra, teško pada. Zašto se tako osjećam kad nam ionako ne ide, kad sam se ohladila, kad ionako mogu imati drugoga...? Zašto se tlačim da iz pepela podignem ovu ljubav? Možda navika, a možda još vjerujem u nju. Kako god bilo, samo se nadam da ću sutra i kroz sljedeće dane biti pametnija i naravno, sretna! :))) Vjerujem u lijepe stvari...
- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2009., srijeda

Muha i kiša krive su...

Evo mene.
Mislila sam da će mi ovaj dan biti ouno bolji nego šta je, ali ok, šta je tu je, popravit ću si ga nekako valjda.
Zapravo ni nema nekog posebnog ili konkretnog razloga radi čega sam lošije volje nego sam očekivala, nego eto, bit će da je iznenadna kiša kriva. A možda su moja očekivanja bila takva kakva su bila, iako se trudim ništa ne očekivati, i ja sam samo čovjek koji ima propuste,ne? Možda se samo nisam naspavala, pa mi još uvijek sve smeta.. Tu mi zuji neka muha na prozoru, a možda sam samo šokirana zbog samoubojstva jedne osobe za koji to nikad ne bi očekivala. Ah, malo sam rastresena, ali sredit ću ja to. Mogu ja to. :) Sad odoh kamo sam i krenula...
- 17:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Malo o njoj...

Evo mene.
Trebala bi sada spavati jer se dižem rano za posao ujutro, ali jednostavno sam noćna ptica. A ujutro bolje da me nitko ništa ne pita negdje do podne jer sam nervozna. Jutro je za spavanje...
Ali znam da me sutra čeka prekrasan dan. Konačno ću vidjeti Adri pa da se raspričamo kako Bog zapovjeda, a nakon toga slijedi fino i ugodno druženje s dragim ljudima. Kad se s nekim u društvu osjećaš tako jako dobro, vrijeme prolazi prebrzo. Tako je bilo i jučer kada sam bila sa svojom dragom frendicom S. koju obožavam. Ona je osoba koja zna slušati, i koja ne osuđuje. Vjerojatno zato što je puno prošla u životu u kratkom roku i sazrela, pa je ispred svojih godina. S njom ja mogu sve, mogu satima sjediti na kavama, u parku, mogu satima hodati, ići u shopping, možemo razgovarati o onome što s nikim drugim ne mogu... i nikad nam nije dovoljno vremena da si sve kažemo. Obožavam ju. I jako sam sretna da je dio mog života! Jedva čekam naše sljedeće zajedničko putovanje... :)))
Eto, sad idem pokušati spavati.
- 02:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.06.2009., utorak

Prvi post

Zdravo, narode.
Baš mi je drago da sam si otvorila blog, sretna sam. Jedva sam čekala doći doma s posla i ovo napraviti... :)

- 21:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi